Da li ste se kao dijete klizali niz tobogan? Pamtite li tu kombinaciju osjećaja uzbuÄ‘enja i sreće dok se u brzini spuštate prema plavetnilu mora, prema svježini i ugodi?
Baš taj isti osjećaj se kao vrtlog vraća kada izlazite iz kamenog tunela PItve-Zavala, a pred vama se otvara padina koja se s vrha preko maslinika i vinograda spušta prema Zavali, prema plavetnilu mora. Osjećate da ste DOŠLI, da vam je tu mjesto i priželjkujete da će takvih dolazaka-povrataka još biti.
Silazak k moru je jedinstven. Kao da polako klizite posred ekspresivne slike pune intenziteta pokreta, formi, geste, gdje boje imaju miris, svijetlo toliko jako kao da oduzima dio svega, a zapravo ulijeva u cijeli krajolik dodatnu snagu.
Dalmatinski, hvarski Mediteran. Cijeli u kontradikciji. Pitom i intenzivan, melankoliÄan i potpuno sretan.
Tamo u daljini, na samoj obali, na kraju puta izmeÄ‘u stoljetnih maslinika, vinograda, kilometara suhozida koje su stoljećima gradili težaci, na samom kraju tog tobogana djetinjstva nalazi se Pansion Marjan, mjesto naših susreta.
